Otkrivanje Perpetuema, otkrivanje obnove!
Autor: Dean Karnazes
Ponekad nove prehrambene proizvode otkrivamo putem istraživanja i Googlea; druge pak puta za nove stvari saznajemo na druge načine. Proizvod u nastavku slučaj je potonjega. I to je priča koju nikada neću zaboraviti.
Dogodilo se na najnevjerojatnijem mjestu, u pustinji Sahari. Zapravo, s obzirom na okolnosti, možda i nije bilo toliko neuobičajeno. Bila je 2008. godina i bio je to peti dan Sahara Race-a. To je naporna šestodnevna utrka od 250 km kroz Saharu, u kojoj trkači sami nose svoju opremu.
Peti dan većine etapnih utrka je zloglasni „dugi dan“, odnosno najduža dionica u cijelom natjecanju. Ta je etapa bila duga 100 km, a trebalo se penjati i spuštati preko mnogih pješčanih dina, vrućih pješčanih dina koje gutaju obuću.
Sve se to događalo nakon četiri dana teške utrke, četiri dana bez tuširanja, spavanja na podu u šatoru (ili nespavanja), dok je za večeru bila prerađena hrana za kampiranje. Borio sam se zajedno s pripadnikom talijanskih specijalnih postrojbi, rumunjskim rekorderom u ultramaratonu i nadolazećom južnoafričkom zvijezdom Ryanom Sandesom.
Za mene su ulozi bili još veći. Sahara Race dio je 4 Deserts Challengea, serije utrka kroz najtoplije, najvjetrovitije, najsuše i najhladnije pustinje na Zemlji (Sahara, Gobi, Atacama i Antarktika).
Kratka digresija: većina ljudi ne shvaća da je Antarktika pustinja jer je hladna i prekrivena ledom. No, pustinja se klasificira prema količini padalina koje primi godišnje, a Antarktika ih vidi vrlo malo.
Pokušavao sam biti prva osoba koja će završiti sve četiri utrke u jednoj godini; većina ljudi s vremenom postane članom 4 Deserts Challenge Cluba.
Dodatni pritisak stvara činjenica da se prvakom 4 Deserts Challengea proglašava pojedinac koji ima najkraće ukupno vrijeme utrke u svim utrkama – bez obzira na to koliko godina je bilo potrebno da se sve četiri završe. U utrci sam to bio ja.
Stvari su išle prilično dobro na Sahara Race-u. Odnosno, sve do dugačke etape. Ryan Sandes diktirao je žestok tempo prva četiri dana, a na peti dan stigao je s udobnom prednošću.
Znao sam da moram dobro odraditi utrku. I tako je i bilo, barem do polovice. Tada su „pukli kotači“, kako se to kaže. Odjednom sam se našao iscrpljen i bez snage, hodajući kao u magli, a do cilja je bilo još oko 50 km!
Nisam baš čuo korake iza sebe – ipak smo trčali po pijesku – ali Ryan me sustigao. Sljedećih smo nekoliko sati proveli odmjeravajući snage, ali dečko je bio prejak.
Možda je u to vrijeme bio još klinac, ali je bio gospodin. Osjetio je moju iscrpljenost i pružio mi bočicu iz svog ruksaka. Očajnički sam se zadužio i prihvatio ono što je ponudio, iako nisam imao pojma što je unutra.
I to piće! Vau! Bilo je glatko i ukusno, gusto i malo zagrijano od sunca.
"Što je ovo?" upitao sam.
"Perpetuem", odgovorio je.
Nikad nisam čuo za Perpetuem, ali taj jedan gutljaj dao mi je nevjerojatan poticaj u koraku i pomogao mi da tog dana stignem do cilja.
Sahara Race završio sam sa srebrnom medaljom, na drugom mjestu iza Ryana. Ali to nije bilo važno, upoznao sam novi proizvod koji je od tada postao sastavni dio mojih treninga i utrka.
Na preostalim trima pustinjskim utrkama koristio sam Perpetuem i u jednoj godini uspješno završio sve četiri utrke, pritom nekako osvojivši Desert Challenge.
Od tada je Perpetuem redizajniran i poboljšan, kukuruzni maltodekstrin zamijenjen je onim s nižim ekvivalentom dekstroze, tapioka maltodekstrinom. Perpetuem dolazi u četiri ukusna okusa, tako da ne nedostaje ni raznolikosti.
Za hladnih dana, za poseban učinak, isprobajte zagrijani Caffe Latte koji sadrži 30 mg kofeina kako bi pomogao pri pokretanju motora.
Hvala Hammer Nutritionu što su napravili tako sjajan proizvod, i hvala Ryanu Sandesu na neočekivanom upoznavanju!
--------------------------------------------
Dean Karnazes ultramaratonac je i sportaš Hammer Nutritiona.
Natječe se diljem svijeta, a jednom je istrčao 50 maratona u 50 saveznih država SAD-a u 50 uzastopnih dana. Njegova najnovija knjiga je A Runner’s High.
