Šećer, propusna crijeva i bolest jetre

IDRIJMO MALO DRVA!

DR. BAYNE FRENCH, MD DC

RECI NEŠTO ŠTO ME ZANIMA:

• Ovaj članak detaljno prikazuje kako šećer narušava crijevnu floru, kako oštećuje stijenku crijeva i kako dovodi do bolesti jetre.
• Postoji mnoštvo stvari koje vašu crijevnu floru čine nesretnom. Šećer je na vrhu tog popisa.
• Konzumacija iznimno malih količina šećera, zdrava prehrana, kao i korištenje probiotika, stabilna su pravila igre za sretnu crijevnu floru. A sretna crijevna flora doprinosi zdravom metabolizmu.

DRVO PADA!

Izvjesni gospodin Burt Macklin nedavno je dao povratnu informaciju o mojim tekstovima:

Dragi Bayne, tvoje su tvrdnje užasne i trebao bi zauvijek prestati pisati blog... Možda bi trebao posvetiti više vremena istraživanju moderne znanosti umjesto da se pretvaraš da si drvosječa u svom dvorištu... Možda pokušaj pronaći posao u drugoj struci. Ali ne u novinarstvu.

Bilo je tu još puno toga, čime ću vas sada poštedjeti. Količina uskličnika bila je ravna samo pismu koje sam dobio od Blair Polywog u devetom razredu, kada je saznala da zapravo nisam bio bolestan, nego sam išao s njom na kampiranje umjesto na maturalnu zabavu.

Gospodin Macklin također je tvrdio da mi je ranije bio pacijent. Uopće se toga ne sjećam – iako ovakvi trolovi ne ostaju dugo kod mene. Kasnije sam shvatio da je Burt Macklin alter ego Andyja Dwyera iz briljantne serije Parks and Recreation. Kad je moj tekst već izazvao takvu reakciju kod njega, zašto je morao miješati moj omiljeni hobi... cijepanje drva? Da, radim to. I mnoge druge stvari. U svom dvorištu.

Što kažete na to da zajedno upalimo motorne pile i provedemo sadržajan dan učeći o biokemijskim štetama koje šećer uzrokuje u našem crijevnom sustavu? Obećavam da ću pojednostaviti dovoljno da i Burt može pratiti.

DEFINICIJE:

• Šećer. Molekula koja se sastoji od jednog dijela glukoze i jednog dijela fruktoze.
• Crijevno-jetrena os. Dvosmjerna komunikacija i interakcija između gastrointestinalnog trakta (crijeva) i jetre. Uključuje brojne izravne kemijske glasnike koji dijelom potječu iz naše prehrane, a dijelom iz naše crijevne flore. Neki istraživači smatraju da su i imunološki, hormonski i živčani prijenosnici signala dio ove osi.
• GI. Gastrointestinalno – želudac i crijevni sustav.
• Lumen crijeva. Šuplji prostor unutar crijeva u kojem se odvija probava.
• Enterocit. Jedna stanica stijenke crijeva koja čini izravnu vezu između lumena crijeva i krvotoka koji vodi prema jetri.
• Mikrobiota. Odnosi se na cijelu našu mikrobnu zajednicu. Izraz „flora” koristimo u sličnom smislu. Postoje četiri glavna bakterijska debla: Firmicutes (64%), Bacteroidetes (23%), Proteobacteria (8%) i Actinobacteria (8%). Unutar njih nalazi se bezbroj bakterijskih obitelji, rodova i vrsta.
• Crijevni mikrobiom. Odnosi se na skupinu mikroorganizama koji žive u simbiozi u našem gastrointestinalnom traktu. Točnije, na genetski materijal tih bakterija. Naš je mikrobiom toliko složen da ga neki istraživači smatraju zasebnim organom.
• Disbioza. Narušavanje ravnoteže između različitih vrsta crijevnih bakterija.
• SCFA (kratkolančane masne kiseline). Acetat, propionat i butirat su kratkolančane masne kiseline koje proizvodi crijevna flora. Zdrava crijevna flora ih proizvodi u odgovarajućim omjerima i pruža brojne prednosti za zdravlje crijeva i metabolizam. Crijevna flora u stanju disbioze proizvodi ih patološki, što izravno oštećuje crijevnu barijeru.
• NAFLD. Bezalkoholna masna bolest jetre. Spektar bolesti koje nisu uzrokovane alkoholom. Uključuje steatozu (masnu jetru) i bezalkoholni steatohepatitis (NASH).
• NASH. Bezalkoholni steatohepatitis. Teži oblik NAFLD-a koji uključuje upalu jetre, oštećenje stanica i ožiljke, što može dovesti do ciroze jetre.
• Endotoksin. Toksini koje crijevna flora proizvodi uglavnom tijekom disbioze.
• Probiotik. Žive bakterije koje donose zdravstvene koristi.

NAŠA CRIJEVNA STIJENKA:

Naša crijevna stijenka je zasebno imunološko mjesto. Ovdje se odvija izravna interakcija između bakterija i domaćina (nas). I ovdje se odvija „unakrsni razgovor” tijekom kojeg crijevna flora putem kemijskih glasnika komunicira s našim imunološkim sustavom i krvotokom.

Detalji ovog „razgovora” od ogromnog su značenja za naše zdravlje. Ako je ton drzak, dolazi do debljanja, inzulinske rezistencije i propusnih crijeva, što dovodi do bolesne jetre i metabolizma. Ako je komunikacija civilizirana, suradnička i brižna, tada je rizik od tih bolesti znatno niži (Mazzotti i sur., Dig. Dis. 2016).

Koh i suradnici (Cell, 2016) pokazali su da ako je pravilna interakcija između crijevne flore i domaćina oštećena, povećava se čak i rizik od malignih bolesti. Nadam se da moja crijevna flora lijepo razgovara s mojom crijevnom stijenkom. Mislim da su moje bakterije ljubazne i slatke – baš kao i ja.

PUT ŠEĆERA:

Nakon konzumacije šećera, enzim zvani sukraza razgrađuje ga na glukozu i fruktozu.

Glukoza se apsorbira u stijenku crijeva – točnije u enterocit – putem transportera SGLT1 i GLUT2. Fruktoza se apsorbira uz pomoć drugog transportera, GLUT5.

Broj molekula transportera GLUT5 ovisi o udjelu fruktoze u prehrani... što više šećernih sr*nja jedeš i piješ, to veću transportnu sposobnost GLUT5 razvijaš. To je primarni cilj „crijevnog treninga”, koji metabolički neznalice, istraživači i govornici propagiraju pod krinkom „poboljšanja atletskih performansi”. I naravno, zato da bi mogli prodati još više šećernih sr*nja.

Nakon što fruktoza uđe u enterocit, enzim zvani ketoheksoza kinaza (KHK) modificira je tako da ne može procuriti natrag u lumen crijeva. Da sam enzim, htio bih biti KHK. Mislim da bi me se drugi enzimi bojali. Vjerojatno bih se oslobodio i sjekirom istraživao druge dijelove tijela.

Nije važno. Nakon što je KHK kemijski modificirao fruktozu, ona iz enterocita dospijeva u krvotok, a zatim izravno u jetru. Tako bi trebalo biti. Međutim, kod visoke konzumacije šećera i fruktoze, KHK nije sposoban modificirati svu fruktozu koja ulazi u enterocit, tako da jedan dio fruktoze dospijeva u krvotok nemodificiran.

Kada dospije do jetre, većina fruktoze ulazi u stanice jetre. To je u oštroj suprotnosti s glukozom. Većina glukoze zaobilazi jetru i dospijeva u sistemsku cirkulaciju, gdje je svaka stanica može koristiti kao gorivo. Međutim, povišena razina šećera u krvi uopće nije metabolički povoljna i s vremenom potiče bolesti kroz brojne putove.

Natrag na fruktozu. Kada uđe u stanice jetre, prerađuju je brojni drugi, manje hrabri enzimi – oni koji se mene boje. Na kraju je sintaza masnih kiselina (FASN) pretvara u masnoću. Upravo ono što većina Amerike želi izbjeći.

JOŠ VIŠE O PRIČI S FRUKTOZOM:

Ova jednostavna molekula šećera prirodno se nalazi u voću, medu, kao i u manjim količinama u povrću. Naši preci su doslovno vodili borbu prsa o prsa s pavijanima – i jedni s drugima – da bi se dokopali fruktoze. Rizikovali su svoje živote za nju, jer fruktoza pretvara u masnoću, a oni koji su učinkovitije znali skladištiti masnoću imali su veće šanse za preživljavanje. „Preživljavanje najdebljega”. Ono što je bilo dobro za naše pretke, kada je starost bila 31 godina, danas nam više nije povoljno.

Prije desetljeća, fruktoza se smatrala povoljnom u liječenju dijabetesa, jer ne zahtijeva inzulin za razgradnju i ne podiže razinu šećera u krvi. Zvuči dobro, zar ne?

Međutim, 1960. godine u prehrambenoj industriji pojavio se izoglukoza (kukuruzni sirup s visokim udjelom fruktoze) kao nadomjestak za šećer – i joj, kako smo postali zdravi od njega. Burte, ovo je sarkazam.
Danas se slika o fruktozi (među onima koji razumiju osnovnu ljudsku biokemiju, nastanak bolesti, a ne prodavačima moralno suženih otrovnih napitaka) dramatično promijenila. Njezina redovita konzumacija danas je široko poznat faktor rizika za razvoj pretilosti i brojnih metaboličkih bolesti.

„Fruktoza u obliku dodanog šećera posebno je povezana s razvojem metaboličkog sindroma, visokog krvnog tlaka, inzulinske rezistencije, lipogeneze, dijabetesa, kao i s njima povezane retinopatije, bolesti bubrega i upala”
(Garcia i sur., Diabetology, 2022)

Brojni autori – uključujući Melchiora i suradnike (United European Gastroenterology Journal, 2014) – istraživali su fruktozu kao uzročnika sindroma iritabilnog crijeva (IBS). IBS je više opisni pojam nego stvarna dijagnoza. Ja ga radije zovem: „Sindrom usranih crijeva s bolovima, grčevima, proljevom, nadutošću i vjetrovima”.

Mnoštvo stvari može uzrokovati sindrom usranih crijeva, ali redovita konzumacija fruktoze jedan je od najčešćih, barem po mom iskustvu... shvaćajući da empirijsko opažanje desetaka tisuća pacijenata tijekom 25 godina u Burtovoj knjizi ne računa kao znanstveno. DRVO PADA!

CRIJEVNI MIKROBIOM I CRIJEVNA DISBIOZA:

Naša zdrava crijevna flora regulira imunološki sustav crijeva. Štiti nas od štetnih patogena i djeluje kao čuvar vrata u funkciji crijevne barijere. Fit su, sposobni i imaju oštre pile.

Crijevna flora komunicira s našim imunološkim sustavom putem kemijskih glasnika. Lambert i suradnici (Frontiers in Immunology, 2017) nazvali su to „unakrsnim razgovorom”, i putem te komunikacije utječu na upalu, inzulinsku rezistenciju i propusnost crijevne stijenke. U ovoj izvrsnoj studiji detaljno su prikazali „fruktozom izazvane promjene u proteinima čvrstih spojeva, koje dovode do povećanja propusnosti crijeva, omogućujući bakterijama i bakterijskim endotoksinima ulazak u krvotok”. Ovaj me članak potpuno fascinirao dok sam ga čitao u svom dvorištu i bacao mačetu na panjeve.

Našu GI floru iznimno utječu naše odluke o prehrani. Sen i sur. (Physiology & Behavior, 2017) pokazali su da prehrana s visokim udjelom šećera već u tjedan dana iskrivljuje raznolikost crijevnih bakterija. Turnbaugh i sur. (Science Translational Medicine, 2009) pokazali su da prijelaz sa zdrave mediteranske prehrane na tipičnu američku prehranu s visokim udjelom šećera u SAMO JEDNOM DANU mijenja crijevnu floru.

Zdrave namirnice, osobito dijetalna vlakna, fermentiraju u debelom crijevu (colon) od strane zdravih bakterija. Tijekom toga nastaju brojni spojevi, između ostalog SCFA (vidi dolje), trimetilamin, amonijak i vodikov sulfid. Te tvari održavaju integritet stijenke crijeva i optimiziraju njezino funkcioniranje kao masivna zaštitna barijera.

de Souza Rodrigues i sur. (Brain, Behavior, and Immunity, 2017) istraživali su tipičnu američku prehranu s visokim udjelom šećera i pronašli povećanu osjetljivost na brojne metaboličke bolesti, između ostalog na NAFLD i kardiovaskularne bolesti.
Zelber-Sagi i sur. (Liver International, 2017) pokazali su da je prehrana bogata maslinovim uljem, ribom, orašastim plodovima, povrćem i voćem negativno povezana s razvojem NAFLD-a. Te namirnice hrane crijevnu floru.

Kang i sur. (iScience, 2022) navode da prehrana s visokim udjelom fruktoze ima „dubok utjecaj na crijevnu mikrobiotu, što dovodi do nepovoljnih posljedica za fiziologiju GI trakta”. Nadalje:

„Unatoč složenim mehanizmima koji pokreću procese bolesti, vjerojatno je da je crijevna disbioza uglavnom jedan od glavnih uzroka metaboličkih poremećaja izazvanih prehranom.”

Kada se crijevna flora iskrivi (disbioza), oslobađaju se upalni spojevi zvani citokini. Oni izravno oštećuju čvrste veze između enterocita, omogućujući da brojni spojevi dospiju u krvotok, izravno u jetru. Tim tvarima mjesto bi bilo u lumenu crijeva.

Dobro je poznato da konzumacija šećera igra ključnu ulogu u razvoju karijesa, dijabetesa, kardiovaskularnih bolesti, visokog krvnog tlaka, hiperaktivnosti, pretilosti, abnormalnih razina kolesterola, masne jetre i tumora (Monteiro-Alfredo i sur., Nutrients, 2021; Paglia i sur., European Journal of Paediatrics).

Ono što je za mene zaista zanimljivo jest da su brojni istraživači – uključujući Fan i suradnike (Digestion, 2021) – otkrili da kod pacijenata koji boluju od navedenih bolesti postoji crijevna disbioza. To znači da se kod ljudi koji boluju od različitih metaboličkih bolesti pojavio isti uzorak iskrivljene crijevne flore.

Naša crijevna flora ima značajan utjecaj i na našu tjelesnu težinu. Mnogi istraživači izvijestili su o smanjenju skupine bakterija Bacteroidetes, kao i o porastu bakterija Firmicutes uz prehranu s visokim udjelom šećera i lošom kvalitetom. Uz to, brojne studije pokazale su da bakterije Firmicutes potiču nakupljanje masti (Turnbaugh i sur., Cell Host & Microbe, 2008; Khan i sur., Journal of Obesity, 2016).

Šećer potiče pandemiju pretilosti na sljedeće načine:

– Povisuje razinu šećera u krvi, uzrokujući masivno otpuštanje inzulina, što s vremenom dovodi do inzulinske rezistencije, a potom do dijabetesa, tumora te kardiovaskularnih bolesti.
– Izravno potiče stvaranje masti u jetri.
– Potiče pretjerano razmnožavanje bakterija Firmicutes u crijevnoj flori.

Općenito se može reći da prehrana s visokim udjelom šećera uzrokuje dramatične promjene u raznolikosti crijevne flore i bakterijskom metabolizmu. Te promjene stvaraju upalu koja oštećuje zaštitnu funkciju crijevne stijenke.

Da to kažem tako da i Burt razumije...
šećer šteti crijevnim bakterijama. crijevna stijenka postaje šuplja. loše stvari ulaze u krv. jetra se ošteti. to je "sr*nje".

OD ŠEĆERA OVISNI, DOGMATSKI ŠTAKORI:

Sada ne govorim o gospodinu Macklinu. Nego doslovno o štakorima.

Do i suradnici (Nutrients, 2018) proučavali su štakore koji su bili na prehrani s visokim udjelom glukoze i fruktoze. Kod tih glodavaca oštećene su čvrste veze između enterocita, a crijevna stijenka postala je propusnija.

Wang i suradnici (Mediators of Inflammation, 2020) također su proučavali štakore. Burt se navodno prijavio za ovo istraživanje i skoro su ga primili. Štakori su bili podijeljeni u tri skupine prema količini primljene fruktoze: niska, srednja i visoka doza. Ti jadni gmazovi (da, znam, nisu to) 20 su tjedana pili šećerno sr*nje. Kod sve tri skupine porasla je razina upalnih spojeva, dok se smanjila količina antiupalnih tvari. Štakori koji su konzumirali najviše šećera imali su najiskrivljeniju crijevnu floru.

Sun i sur. (Journal of Nutritional Biochemistry, 2021) također su mjesec dana proučavali štakore ovisne o šećeru. Kod njih se značajno pogoršao profil kolesterola i povećala se razina masnoća u krvi. Ne iznenađuje da je njihova crijevna flora bila „sr*nje”.

SCFA-i:

Razgovarajmo detaljnije o kratkolančanim masnim kiselinama (SCFA). To su spojevi koje izravno proizvodi naša crijevna flora. Sastoje se od tri glavne komponente: acetat, propionat i butirat, u omjeru otprilike 60:20:20.

Naš probavni sustav ne posjeduje enzime koji bi učinkovito razgradili vlakna i teško probavljive ugljikohidrate, poput inulina, pektina i celuloze. Kada te zdrave tvari dospiju u crijeva, potiču rast i aktivnost onih bakterija koje ih mogu fermentirati. Tijekom fermentacije nastaju SCFA-i. Ta tri spoja ključna su za zdravlje crijeva, ali djeluju i kao signalne molekule u tkivima udaljenim od crijeva.

Kasubuchi i sur. (Nutrients, 2015) tvrde da SCFA-i

„djeluju kao signalne molekule s epigenetskim učinkom”.

Razmislimo o ovome na trenutak. Ne ti, Burt – nego oni koji su sposobni razmišljati. Zdrava prehrana s niskim udjelom šećera rezultira bakterijama koje učinkovito proizvode SCFA-e. Te tvari zatim izazivaju brojne blagotvorne učinke, uključujući interakciju s našim DNK.

Prednosti SCFA-a ovdje ne prestaju. Prema den Bestenu i suradnicima (Journal of Lipid Research, 2013), SCFA-i osiguravaju gotovo 10% dnevnih energetskih potreba čovjeka. To znači da su bogati energijom i probijaju još jednu rupu u izuzetno poroznoj ideji da visoka konzumacija šećera rezultira s više energije. Visoka konzumacija šećera zapravo rezultira mnogo nižom proizvodnjom SCFA-a.

Sažetak prednosti SCFA-a:

– Osiguravaju energiju za organizam.
– Butirat posebno hrani sluznicu debelog crijeva, daje energiju samim enterocitima i pruža zaštitu od raka debelog crijeva i upala (Gonçalves i suradnici, Porto Biomedical Journal, 2016).
– Uzrokuju osjećaj sitosti, poboljšavaju metabolizam šećera u krvi i inzulinsku osjetljivost (Canfora i suradnici, Nature Reviews Endocrinology, 2015).
– Viša proizvodnja SCFA-a u crijevima (kao kod onih koji konzumiraju malo šećera) povezana je s vitkijom tjelesnom građom, nižom razinom upala i manjim osjećajem gladi (Boulange i suradnici, Genome Medicine, 2016).
– SCFA-i utječu na prehrambene navike i metabolizam domaćina, sprečavajući prekomjeran unos hrane i smanjujući pojavnost pretilosti (Dahiya i suradnici, Frontiers in Microbiology, 2017).
– Propionat posebno smanjuje proizvodnju glukoze u jetri, čime ublažava povišenu razinu šećera u krvi, inzulinsku rezistenciju i pretilost (den Besten i suradnici, Journal of Lipid Research, 2013).
– Acetat utječe na mozak, smanjujući apetit (Frost i suradnici, Nature Communications, 2014).
– Sva tri SCFA-a smanjuju propusnost crijeva, jačajući čvrste veze između enterocita i štiteći funkciju crijevne barijere (Miyoshi i suradnici, Nutrition, 2008).
– SCFA-i utječu na živčanu funkciju crijeva, poboljšavaju motilitet, sekreciju, smanjuju upalu i stvaranje tumora (Soret i suradnici, Gastroenterology, 2010).
– SCFA-i smanjuju pH vrijednost crijeva, stvarajući kiseliju okolinu koja dodatno podupire povoljnu crijevnu floru.
– Šećer – posebno fruktoza – neizravno mijenja stvaranje SCFA-a jer uzrokuje disbiozu u crijevnoj flori (vidi sljedeći odjeljak).

KAKO FRUKTOZA UZROKUJE BOLESTI JETRE:

Napunimo pile, stegnimo tregere i pogledajmo kako šećer – posebno fruktoza – oštećuje našu jetru.

Unos fruktoze iznad male količine (obično iz šećera ili kukuruznog sirupa s visokim udjelom fruktoze) izravno mijenja raznolikost crijevne flore. Određene mikrobne skupine prevladavaju, dok se druge povlače. To je ranije spomenuta disbioza, koju izravno potiče pretjerana konzumacija šećera.

„Brojne studije (na miševima, štakorima, majmunima i ljudima) izvijestile su da je fruktoza ključni čimbenik u napredovanju NAFLD-a putem modifikacije crijevne mikrobiote”
(Lambertz i suradnici, Frontiers in Immunology, 2017)

Jedna studija na ljudima analizirala je adolescente kod kojih se već razvio NAFLD (da, djeca s visokim unosom šećera dobivaju bolest jetre). Ta djeca – čije ćeš zdravstvene troškove ti plaćati – dobivala su pića s visokim udjelom fruktoze. Nakon samo 24 sata porasla im je razina endotoksina (Jin i sur., International Journal of Hepatology, 2014). Sjetimo se: endotoksini su otrovne tvari koje proizvode bakterije.

Nezdrava, disbiotička crijevna flora proizvodi velike količine endotoksina lipopolisaharida (LPS). LPS oštećuje na mnogo načina. Uzrokuje upalu u crijevnoj stijenci i dovodi do propusnih crijeva, čime stvara vlastiti put ulaska u krvotok. Sljedeća meta je jetra.

Ne iznenađuje da su pacijenti s dijagnosticiranim NAFLD-om i NASH-om konzumirali znatno više ugljikohidrata – posebno fruktoze (Spruss i suradnici, Journal of Nutritional Biochemistry, 2009).

Mnogi istraživači pronašli su vezu između konzumacije fruktoze i količine endotoksina izmjerenih u krvotoku (Bergheim i suradnici, Journal of Hepatology, 2008; Kavanagh i sur., American Journal of Clinical Nutrition, 2013; Jin i sur., International Journal of Hepatology, 2014).

Ali kako? Kako fruktoza koja se nalazi u šećeru i izosukrozi uzrokuje da GI-toksini dospiju u krvotok i oštete jetru (i mnoge druge organe)? Naši enterociti su međusobno povezani čvrstim staničnim vezama – dezmosomima i adherens vezama – koje štite naš krvotok od toksičnih crijevnih tvari. Međutim, prehrana s visokim udjelom fruktoze mijenja sastav crijevne flore, dajući prednost onim pro-upalnim bakterijama koje proizvode endotoksine – na primjer LPS.

LPS je izravno toksičan za enterocite i čvrste veze. Ti endotoksini osim toga aktiviraju imunološki sustav, uzrokujući otpuštanje daljnjih štetnih spojeva. Rezultat toga je oštećenje dezmosoma i adherens veza, povećana propusnost crijevne barijere i napad toksičnih tvari koji doseže jetru.

Ukratko, Lambertz i suradnici smatrali su da više studija zajedno podupire: fruktoza na dva glavna načina oštećuje jetru:

– Fruktozu apsorbiranu iz crijeva preuzimaju jetrene stanice i ona snažno potiče lipogenezu, odnosno stvaranje masti. Masna jetra je bolesna jetra.
– Fruktoza narušava raznolikost i simbiozu crijevne flore, uzrokujući disbiozu. Kao rezultat toga u puno većim količinama nastaju endotoksini, na primjer LPS, koji oštećuju crijevnu barijeru, izazivaju propuštanje, a zatim izravno toksično djeluju na jetru.

NE ZABORAVIMO NA MOKRAĆNU KISELINU:

Puno sam puta pisao o štetnim učincima mokraćne kiseline na metabolizam. Neodgovorni i metabolički neupućeni ljudi pozivajući se na sportske performanse preporučuju visoku konzumaciju šećera. Važno je razumjeti da ako poslušaš ovaj sr*nje savjet, fruktoza preplavljuje tvoju jetru. To snažno potiče stvaranje mokraćne kiseline, koja je izravno toksična za hepatocite (jetrene stanice). Fruktozu u jetri dodatni enzimi prerađuju u trioza-fosfat, koji se na kraju pretvara u masnoću.

Dakle, stvaranje mokraćne kiseline, snažno potaknuto konzumacijom šećera, izravno oštećuje jetru i potiče stvaranje masti. Ta se mast skladišti u jetri, uzrokujući NAFLD, ali SVUGDJE drugdje također, pridonoseći neželjenom povećanju tjelesne težine. Ako si sportaš izdržljivosti, to narušava tvoj omjer performansi/mase, čini te manje učinkovitim i sprečava te da ostvariš svoj stvarni potencijal.

Fruktoza koja se nalazi u šećeru ima dvostruki učinak na mokraćnu kiselinu. Ne samo da povećava njezinu proizvodnju, već djeluje i na bubrege, smanjujući njihovu sposobnost uklanjanja mokraćne kiseline iz organizma (Nakagawa i suradnici, American Journal of Physiology – Renal Physiology, 2006). Tako fruktoza stvara više mokraćne kiseline, a duže je i zadržava u organizmu.

ZAKLJUČAK:

Dosta skačem. Ne samo po svom dvorištu s oštrim alatima, nego i u ovom članku. Razlog tome je što su izravni i neizravni, međusobno povezani toksični učinci šećera na probavni sustav toliko višestruki da ih je teško prikazati potpuno logičnim redoslijedom.

Osim konzumacije šećera u vrlo malim, povremenim količinama – rezervirano za blagdane – kako možemo podržati našu crijevnu floru i crijevnu stijenku? Ima li ikakvog stvarnog opravdanja za dodatak probiotika?

Xue i sur. (Scientific Reports, 2017) istraživali su ogroman broj štakora. Dr. Xueu sam osigurao nekoliko primjeraka koje sam ulovio u svom stražnjem vrtu. Studija je donijela nekoliko zapažanja. Oni štakori koji su držani na lošoj prehrani proizvodili su znatno manje endotoksina ako su dobivali i probiotik. Konkretno, razine LPS-a bile su niže, unatoč užasnoj prehrani, kada su te životinje konzumirale probiotike.

Kod štakora koji su uzimali probiotike uočeno je manje oticanja, upale i masnih naslaga u jetri. Osim toga, imali su bolji kolesterolski profil i manje masnoća u krvi. Vjerojatno bi živjeli vječno, kao u filmu Zelena milja, da ih nisu ubili kako bi im pregledali jetru.

Dr. Xue se međutim tu nije zaustavio. Kod štakora koji su konzumirali probiotik poboljšao se sastav crijevne flore, a bilo je vidljivo stvarno poboljšanje u funkciji proteina čvrstih spojeva između enterocita crijevne stijenke. To je povoljan učinak i upravo suprotan propusnom crijevu.

Burt Macklin vjerojatno pije gomilu šećernih s*anja. Nerazumna odluka. Vjerojatno također misli da ga redovita tjelovježba nekako čini imunim na onaj metabolički nered koji slijedi nakon konzumacije tih šećernih s*anja. To nije samo nerazumno, već je i samoobmana te ide protiv svih zakona biokemije i zdravog razuma.

Što kažeš na šećerno putovanje kroz Burt Macklinova crijeva?

– Šećer koji dospijeva u Burtova crijeva razgrađuje saharaza, oslobađajući glukozu i fruktozu.
– Fruktoza i glukoza se apsorbiraju, kroz vlastite transportere prolaze kroz Burtove enterocite, a zatim ulaze u krvotok, ravno prema Burtovoj bolesnoj jetri.
– Većina glukoze zaobilazi jetru, umjesto toga podiže razinu šećera u krvi, povećava razinu inzulina i pokreće one bolesti od kojih umire veliki dio Amerike. Ali ne i Burt, jer on trenira (sarkastičan emoji lica).
– Većina apsorbirane fruktoze ulazi u jetru i pokreće lipogenezu, odnosno stvaranje masti. Zato se Burt udebljao, osobito u području struka. To ga frustrira.
– Fruktoza također pospješuje stvaranje mokraćne kiseline, koja je izravno toksična za stanice jetre i dodatno pojačava stvaranje masti, kao i podmuklo taloženje masti u Burtovoj jetri i cijelom trupu. Što ga također frustrira.
– Natrag na Burtova crijeva… šećer remeti njegovu crijevnu floru, uzrokujući disbiozu. Prevlada rod Firmicutes i proizvodi brojne toksine, primjerice LPS. Burt smrdi na endotoksine.
– LPS izravno oštećuje čvrste spojeve između enterocita i stvara propusnost. LPS i druge toksične tvari u Burtovim crijevima također izazivaju imunološki odgovor u crijevnoj stijenci, dodatno oštećujući enterocite i spojeve između njih.
– Sada kada Burtovo crijevo propušta, svakakve užasne tvari dospijevaju u njegovu cirkulaciju. To oštećuje njegovu jetru, a vjerojatno i njegovu prosudbu, zbog čega kritizira plemenitu umjetnost sječe drva.