IZ PERA DR. BAYNE-A FRENCH-A
Puno sam razmišljao o ovom naslovu. Prolazile su mi kroz glavu riječi poput obmanjujuće, neutemeljeno, ludilo, katastrofa ili glupost.
Na kraju sam se odlučio za „goruće smetlište”. S jedne strane zato što mi se oduvijek sviđala groteskna iskrenost izraza dumpster fire. S druge strane, savršeno opisuje zdravstveni kaos koji se s vremenom može razviti ako netko odabere opskrbu energijom visokim udjelom ugljikohidrata.
Dok pratiš svaku moju riječ, želio bih učiniti sljedeće:
Nemamo nutricionističku prijeku potrebu za ugljikohidratima. Stvarno me ne zanima ako mi ne vjeruješ. Ili ako misliš da nisam „znanstven” ili da je moj tekst „razočaravajući” – kako su neki formulirali (iako se uvijek trudim napredovati).
To pak ne vrijedi za masti i bjelančevine. Ako njih ne konzumiramo, umiremo. Moji najzdraviji i najvitkiji pacijenti ne konzumiraju ugljikohidrate kao osnovnu hranu. Najzdraviji sportaši koje viđam u svojoj praksi konzumiraju ugljikohidrate umjereno, ne u obliku šećera, i to samo tijekom dužih, intenzivnih treninga i natjecanja. Sposobni su koristiti masti kao izvor energije i iz njih proizvesti toliko željenu energetsku molekulu, ATP. O tome će kasnije biti još riječi.
Intenzivne i trajne sportske aktivnosti izdržljivosti relativno su nove u povijesti čovječanstva. U određenom smislu mogu se smatrati i neprirodnima. Naravno, dizajnirani smo za kretanje: dizanje, putovanje, borbu, dok se razmnožavamo – ali snažne, ponavljajuće aktivnosti (kada je štednja energije bila pitanje opstanka) smatraju se novitetom. Sukladno tome, potrebe za nutrijentima drukčije su kod onih koji su skloni takvoj izdržljivoj „strasti”.
Postoje iznimke, na primjer zaista vrhunski natjecateljski sportaši „prilagođeni na masti” koji se ne pune ugljikohidratima. Kasnije ću predstaviti rad dr. Voleka s tim sportašima. A postoje i drugi koji su negdje u sredini (poput mene – samo ne toliko „visokoj razini”). Već sam doživio plasman na postolje u utrkama s preprekama. Jednom sam čak osvojio i novčanu nagradu, taman dovoljno da kupim godišnju dozvolu za ribolov. Na dugim treninzima i natjecanjima punio sam se ugljikohidratima, ali nikad velikim količinama.
Većina ljudi – posebno sportaši – nisu se prilagodili na sagorijevanje masti. Jednostavno ne sagorijevaju dobro masti kao izvor energije. Vjerojatno ni ti. Kao strani jezik ili kompliciranu igru, i to se može naučiti. Dok ne dođe taj slavni dan, vrijedi izreka „Carb is King” (Ugljikohidrat je kralj). Odnosno: većina ljudi – većinu vremena – bolje funkcionira uz opskrbu energijom na bazi ugljikohidrata.
Pretplatite se kako biste primali najnovije vijesti i savjete za poboljšanje performansi.
Hvala na prijavi!
Ova e-mail adresa je već registrirana!