Rođendanski maraton s malim dodatkom
U nedjelju, 22. travnja, u Balatonfüredu održan je Runners Word Run, na kojem sam tradicionalno nastupio na maratonskoj dionici. Budući da je to utrka s odličnom atmosferom na predivnoj obali Balatona, iz godine u godinu zauzima mjesto u mom kalendaru. Ove sam godine ovaj dan čekao još više nego inače, jer je pao baš na moj rođendan. Iz vremenske prognoze smo još danima prije utrke znali da nam sigurno neće biti hladno, čemu sam se posebno radovao. Zimskih mjeseci mi uvijek teško padaju, kako u svakodnevnom životu tako i u trčanju, pa sam jedva čekao lijepo vrijeme, jako sunce i toplinu. Čudno, za razliku od većine trkača, ja najviše volim trčati kad je što toplije; ljeti, za vrijeme vrućina. Tako sam si za rođendan poželio lijepo balatonsko ljeto i dobio sam ga. Maraton je startao u 11 sati pa smo mogli trčati po podnevnoj vrućini; za travanj neobično, temperatura se cijelo vrijeme kretala oko 30 stupnjeva, a na stazi je bilo jedva nešto hlada, tako da smo do kraja uspjeli pošteno uhvatiti ljetnu boju.
Staza se – kao i proteklih godina – sastojala od 4 kruga od načelno 10,55 km, no ove su godine organizatori pomalo „iznenadili“ natjecatelje i bili prilično velikodušni pri označavanju staze, pa je dionica po krugu bila dulja za oko 300 metara. Maraton je dakle po njihovom tumačenju iznosio 43,4 km umjesto tradicionalnih 42,2. Paaa, ne mogu reći da mi je tih dodatnih 1,2 km u posljednjem krugu baš prijalo, ali bilo je "napornije" psihički nego fizički.
Polazeći od iskustava prethodnih godina, znao sam da je u prvom i drugom krugu konkurencija još vrlo brojna (tada s nama trče i oni na dionicama od 10,5 km i polumaratona), a za treći i četvrti krug ostaje samo maraton. Priznajem, ja tu prorijeđenu skupinu trkača uvijek puno više volim, tada sve poprima obiteljskiji ugođaj, iako srećom ova utrka (još) nije onaj tipičan masovni događaj kakve kao introvertirana osoba nastojim izbjegavati.
Što se tempa tiče, plan mi je bio trčati ravnomjerno 6-6:10 po kilometru, što mi je i na duge staze ugodno i sigurno; ako osjetim potrebu, mogu prošetati uzbrdicom u posljednjem krugu, što sam praktički i uspio održati; cijelim putem to je bilo stabilno trčanje s dobrim osjećajem. Nikada ne jurim za tempom, meni je puno važnije da sam nakon ulaska u cilj sposoban za kretanje; a budući da mi gležanj/stopalo ponekad znaju praviti probleme, uvijek posebno pazim na signale svoga tijela. Sukladno tome sam složio i plan okrijepe. Za 4 kruga pripremio sam 5 Hammer Gelova, 3 Hammer Bar i dvije boce od 750 ml koje sadrže po 3 mjerice Hammer Perpetuema, a za poslije trčanja neizostavni Recoverite; na okrijepnim stanicama pio sam samo vodu i kolu te jeo slane rajčice. Hammer proizvodi ponovno su ispunili očekivanja, osigurali su ravnomjernu razinu energije, a pločice su savršeno zamijenile ručak. Ipak, po velikoj vrućini ubuduće ću morati paziti da ne nosim pločice koje sadrže čokoladu jer se nažalost jako tope i malo ih je teže konzumirati, ali one s bademom i borovnicom su i tada savršene. Sve u svemu, bilo je to vrlo ugodno trčanje na prekrasnom mjestu u travanjskom ljetu; bolji rođendan nisam mogao poželjeti J.
